IN MEMORIAM
Milovan Domijan, dipl.ing. brodogradnje
(1926. – 2011.)
Skroman, neustrašiv, inovativan. Hodajuća enciklopedija. Uvijek je imao odgovor na sva pitanja.
Tako ga opisuju oni koji su ga poznavali.
Čovjek koji je toliki pečat ostavio u našem škveru, tako i jedriličarskom svijetu, napustio nas je 21.siječnja 2011.
Milovan Domijan rodio se 13.09.1926.g. u Selcu (Dramalj pokraj Crikvenice).
Nakon 2. svjetskog rata studirao je na Fakultetu zrakoplovne tehnike u Moskvi, ali spletom okolnosti koje su tad bile između Rusije i tadašnje Jugoslavije natjerale su ga da prekine studij i vrati se u zemlju te upisuje studij brodogradnje u Zagrebu.
Završetkom studiranja zaposlio se u brodogradilištu Kraljevica.
Godine 1957. trogirski škver tražio je stručno pojačanje po tadašnjoj državi i pronašao ga je u Kraljevici. Nakon obavljenog razgovora, 01.svibnja 57. ing. Domijan stiže u Trogir .
Bilo je to vrijeme kad se inženjere moglo izbrojiti na prste jedne ruke. Ing. Domijan je počeo raditi kao šef objekta u Tehničkom uredu, pa inženjer projektant, šef Tehničkog ureda. Dva mandata bio je direktor Novogradnje, dva mandata generalni direktor Brodogradilišta. Od 84.-90. bio je pomoćnik generalnom direktoru. 24 godine upravljao je direktno ili indirektno s brodogradilištem. Proveo je pune 33 godine u našem škveru.
Za njegovo ime se može vezati početak gradnje čeličnih brodova za komercijalno svjetsko tržište.
Na svim objektima na kojima je bio, bio je u to vrijeme vodeći inženjer ili jedan od glavnih. Vodio je sva porinuća, projektirao je sva porinuća, vodio projektiranja i sve što je bilo vezano za projektiranje. On je bio supervizor, mentor i učitelj. Pun energije, ideja, iskustva.
U to doba je bio tehnička alfa i omega škvera. U tehničkom smislu bio je uzor svima i uvijek je bio korak ispred svih.
Osim tehničkog znanja, bio je čovjek širokih nazora i pogleda. Izvrsno je poznavao i ekonomiju i financije.
Izvrsno je govorio ruski jezik, a znamo da se brodogradilište u to vrijeme, dosta baziralo na poslove s Rusijom . Nitko u tadašnjoj državi i malo šire nije radio plivajuće dokove. Domijan je diplomirao na temu «Plovni dok, nosivosti 6.000 t» pa je pokrenuo inicijativu da se dokovi rade u Trogiru.
Krajem 60-tih godina škver kupuje od Splićana projekt jednog bulk carriera, kad je i potpisan ugovor s Turcima za gradnju 6 brodova .
Ugovor je imao zlatnu klauzulu (vrijednost broda je bila vezana za vrijednost novca odnosno vrijednost zlata). U vrijeme gradnje brodova došlo je do toga da je cijena zlata znatno narasla, s time i cijena brodova pa je i to doba bilo „zlatno doba škvera“.
Najveći tehnološki iskorak u brodogradilištu zbio se sredinom 70.-ih godina kada je ugovorena gradnja više ferry boat-a. U to vrijeme takvi se brodovi nigdje nisu gradili i bili su najsuvremeniji. Na tim brodovima su se ljudi u trogirskom škveru najviše naučili, najviše namučili. Cijena te muke i tehnološkog iskoraka bila je velika. To je možda bio najlošiji rezultat u to vrijeme, najveći financijski krah. Ing. Domijan je kasnije postao generalni direktor nakon tih najvećih problema.
Nakon toga se škver vratio u život. Dakle, kombinacija ruskih dokova i švedskih tankera. Tad se pronašla idealna mjera gradnje specijalnih plovila i brodova za komercijalno tržište. Oni su na čelu s njim to uspjeli.
Bitno je obilježio, rad, oblik i život brodogradilišta. U isto vrijeme, Milovan Domijan je jedan od najuspješnijih trogirskih jedriličara. Četiri puta je osvajao naslov prvaka Jugoslavije u najstarijoj i najelegantnijoj olimpijskoj klasi, klasi zvijezda. Na istim natjecanjima osvojio je još po jednu srebrnu i brončanu medalju. Među trogirskom jedriličarima i dandanas govore o njegovoj neustrašivosti i prodornosti.
Ing. Domijan je svojim znanjem, iskustvom i osobnošću, ostavio neizbrisiv trag u Trogiru.
Media Centar 
